Ljudski ostaci
Izuzevši nekoliko grobova djece u Obre II (Benac 1973a, 72-82), ljudski ostaci su bili nepoznati u kontekstu butmirskih nalazišta. Stoga je otkriće ljudskih kostiju u jednom od popunjenih jaraka u Okolištu bilo najveće iznenađenje. Prvi ljudski ostaci jednog čovjeka su pronađeni u području 2 u slojevima najmlađe faze eksternog jarka, za koji je radiokarbonskom analizom utvrđeno da datira između 5000. i 4900. p.n.e.
Takođe isključivo povezano sa najkasnijom fazom sistema jaraka, ljudski ostaci su iskopani u području 5 smještenom 15 m zapadno. Unutar tri metra su pronađena dva gotovo cijela skeleta položena u neobične položaje (sklupčani i okrenuti prema dole). Osim toga je pronađen veliki broj razdvojenih kostiju rasutih po cijelom području 5, pomiješanih sa otpatcima naselja kao što su grnčarija i životinjske kosti.
Pronalazak kostiju u nekoliko područja iskopavanja upućuje na to da je duži dio jarka nekada sadržavao ljudske ostatke. Nažalost, ova hipoteza nije mogla biti potvrđena u području 6 lociranom još 30 m zapadno zato što su zbog drukčijih geoloških postavki uslovi za očuvanje kosti jako loši u tom području.
Antropološka istraživanja su pokazala da ljudski ostaci potiču od najmanje 14 ljudi. Koliko je to moguće ustvrditi, odnos između spolova je bio jednak i sve dobne skupine su zastupljene; samo nije bilo ostataka adolescentnih individua. Dvije vrlo smrskane lobanje pokazuju šablone frakture nastale prije smrti, kakve inače ostavlja tupi udarac. Međutim, ove frakture su mogli nastati i poslije smrti.
Kontekst i antropološke analize pronađenih ostataka dozvoljavaju različite interpretacije. Činjenica da se pojavljuju samo u najmlađem jarku sugeriše da su sve kosti sahranjene tokom relativno kratkog perioda oko 4900. p.n.e. S druge strane, različit stepen njihovog razdvajanja i stratografska sukcesija u kojoj su položeni čini vjerovatnom teoriju da nisu sahranjeni istom prilikom.
Pećnica 3d rekonstrukcija
Raspored pronalazaka
Da bi se razumjela organizacija svakodnevnog života i stepen stručnosti u kućanstvima zajednice Okolite analiziran je raspored različitih kategorija pronalazaka. (Hofmann et al. 2007, 131–143).
Unutar kuće 1 je raspored krhotina keramike i funkcionalna klasifikacija posuda koje su mogle biti rekonstruisane omogućio identifikaciju tri područja aktivnosti: sjeveroistočna soba je služila za kuhanje, centralna soba za skladištenje, a jugozapadna za konzumiranje hrane. Višestruko pojavljivanje utega za tkalački stan upućuju na to da su sjeveroistočni dijelovi kuće korišteni i za tkanje.
Nasuprot toga, većina kamenog oruđa je obično pronalažena u prolazima između kuća. U nekoliko područja su uočena velika nagomilavanja strugotina kremena i jezgra. Činjenica da je njihova najveća koncentracija pronađena u sjeverozapadnom dijelu kuće može se objasniti korištenjem djelomično uništene kuće za proizvodnju kremena.
Sažimajući raspored nekoliko kategorija kamenog oruđa moguće je razlikovati područja za izradu kremenih alata s jedne strane, od onih za korištenje drugih kamenih alata s druge strane, koja su bila smještena vrlo blizu jedna drugih. Međutim nije vidljiva specijalizacija kućanstava u jasno ograničenim područjima.
Uzimajući ovo u obzir najvjerovatnije objašnjenje je da su ovi ljudi bili žrtve nasilnih događaja, gladi ili epidemije; nasuprot tome, postavka ostataka kao dijela složenih pogrebnih rituala izgleda veoma nevjerovatnom.
Struktura naselja
Unutar granica naselja gornji slojevi tri područja su otkopano (Hofmann et al. 2007, 74–98). U najvećem, području 3 blizu centra naselja, geomagnetska mapa pokazuje tri paralelne strukture orjentisane svjeveroistočno-jugozapadno, veličine otprilike 10 m svaki.
Za ove strukture se ispostavilo da su ostaci tri izgorene kuće iz “klasičnog butmirskog” perioda. Pravougaona, najistočnija kuća je najbolje očuvana; u ostacima su otkriveni podovi, ognjišta i unutrašnje prostorije. Takođe su u području 3, pored i ispod ovih spaljenih kuća, pronađeni ostaci dodatnih, neizgorenih kuća. Ovi ostaci u formi horizontalnih, pravougaonih naslaga gline se nisu pojavili na geomagnetskoj mapi. I spaljene, i nespaljene kuće su bile dio pravilnih redova paralelnih kuća, osim starijih građevina 14 i 15. To što su spaljene i nespaljene kuće pronađene jedne pokraj drugih se objašnjava činjenicom da je ista lokacija korištena za barem dvije generacije kuća. Kuće 8, 10 i 13 su morale biti potpuno uništene kada su druge, već spomenute kuće izgorile; ostaci kuće 6 su, nasuprot tome, još uvijek djelimično opstali, ali su naknadno takođe izgorili.
Slijedeći ove rezultate, može se zaključiti da je ovo područje postepeno napuštano, te da je gustina građevina nekad bila mnogo veća, čak veća nego što se to po geomagnetskoj mapi dalo zaključiti za sjeveroistočni dio Okolišta. Za kuću 1 – najbolje očuvanu od spaljenih – se mogao rekonstruisati tlocrt. Vjerovatno je bila podijeljena na 3 sobe; sa svojim dimenzijama od 4 sa 10 m podliježe generalnom standardu kuća pronađenih u Okolištu. Njihova gradnja podsjeća na kuće nađene u Obrama II (cp. Benac 1973a, 30–37), iako su uže za oko 1 m, što ostavlja samo 30 m2 podnog prostora, u odnosu na prosječnih 50 m2 pronađenih u Obrama II.
U područjima iskopina 1 i 4, na sjeveroistočnoj strani, su uočeni slični pravilni šabloni gradnje. Međutim, zgrade iz gornjih slojeva su ovdje pripadal kasnom butmirskom periodu (Butmir III). Ovo odgovara činjenici da su antropogeni ostaci ovdje akumulirani u dužem vremenskom periodu, čime je teren podignut za 0,5 m. Dakle, pretpostavlja se da je došlo do dodatnog značajnog smanjenja nastambe sa 5,6 na 1,2 ha na početku perioda Butmir III.Dalje su iskopavanja u području 4 pokazala da je ovdje gustina gradnje gušća nego što je bilo vidljivo sa geomagnetske mape. Uopšte se može izračunati da je odnos izgrađenog naspram neizgrađenog prostora 1,2:1 i 1,4:1, što je blizu maksimuma gustine gradnje za nastambe jugoistočne Evrope.
(Chapman 1989).
