Butmir je najstarije i najpoznatije arheološko nalazište iz kasnog kamenog doba u Bosni i Hercegovini. Otkriveno je još 1893. i po njemu je nazvana cijela kulturna grupa kasnog neolitika u centralnoj Bosni: butmirska kultura. Izvorna duhovna kultura njegovih stanovnika izjednačava arheologiju Bosne i Hercegovine sa arheologijom Evrope. Na bazi apsolutne hronologije, pretpostavlja se da je naselje bilo naseljeno od 5500 do 4500 godine p.n.e.
Osnovu praistorijske ekonomije Butmira su predstavljali agrikultura i stočarstvo. Međutim, i lov i ribolov, kao i prikupljanje divljih jestivih plodova, su takođe bili važan dio svakodnevnog života. Svaka aktivnost vezana za preradu hrane, uz korištenje ustaljenih procesa, bila je protkana religioznim zadovoljstvom.
Najizraženija manifestacija vjerskih običaja u agrikulturnim zajednicama širom svijeta je kult plodnosti. Kipići, uglavnom oni koji predstavljaju žene, kao i ukrasi na grnčariji su jasan dokaz prisustva ovog kulta u Butmiru. Za vrijeme klasične butmirske kulture (Butmir II) je razvijen specifični umjetnički stil u oblikovanju i ukrašavanju grnčarije, u kojem su spiralni i trakasti motivi naročito izraženi, dok je izrada kipića dosegla visok nivo umjetnosti. Ovdje se u datom razdoblju primjeti spoj jakih estetskih i religijskih osjećaja.
Butmirska grupa, nazvana tako po poznatom naselju u blizini Sarajeva, je prva neseobina neolitika koja je iskopana na Balkanu. Rezultati iskopavanja, koji su objavljeni u velikom broju publikacija u vrijeme pronalaska, su bili takvi da je dugo vremena butmirska grupa bila od naročite važnosti. Međutim, istraživanja A.Benac u Nebu u dolini rijeke Bile, a naročito Obre II su omogućile precizniju ocjenu ove grupe. Iskopavanja u Obrama su obezbjedile stratigrafsku osnovu za podjelu butmirske grupe u tri faze, sve iz perioda kasnog neolitika. Naselje Obre II, koje nije povezano sa naseljem Obre I, leži u dolini Trstionice, pritoke rijeke Bosne, koja je vrlo pogodna za agrikulturu. U najstarijim naslagama naselja su pronađene zemunice.
|
|
U Butmiru II-III su otkrivene pravougaone kuće sa zidovima od pruća. Kuća broj 15 u Butmiru II je imala dvije prostorije sa ulazom na dužoj strani. Takođe je nađena peć u obliku kalote sa lugarom i posebno mjesto za mljevenje kukuruza. U jugozapadnom dijelu prednje prostorije je pod bio sačinjen od dasaka, koje su, pretpostavlja se, korištene za spavanje. Pored ognjišta je bio zaseban prostor za koji se smatra da je predstavljao radionicu. Nasuprot tome su radionice za obradu kamena i kosti bili locirane izvan kuće. Hrana je čuvana unutar kuće u većim posudama – amforama. |
|
|
 |
|
Među njima su plosnate ljudske figurice sa podcrtanim stražnjicama i rukama u obliku patrljaka. Figure životinja su rijetke. U samom Butmiru je pronađen širi opus gdje su neki kipići izrađeni izuzetno realistično, a naročito njihove glave. U naselju Butmir su agrikultura i stočarstvo bili dobro razvijeni. Obre su imale volove, svinje, ovce, koze i nešto rjeđe pse. Kosti divljih životinja iznose svega 14 – 15 procenata od ukupnog broja kostiju. Korištenje školjki za ukrašavanje potvrđuje povezanost ove grupe sa regijom Jadrana. Posude sa šiljastim bazama u fazi III su tipične za istočnobosansku varijantu Vinca grupe i najvjerovatnije dokazuju direktnu povezanost sa Jadranom. Pretpostavlja se da su ove posude služile za prenošenje soli, koja je transportovana iz tuzlanske doline. Postojanje radionica u kojima je izrađivano kameno oruđe nameće mogućnost da je oruđe izvoženo u druga područja. Sve ovo ukazuje na integrisani oblik ekonomije. Hronološki prva faza grupe Butmir odgovara kasnijoj fazi Danilo grupe koja već pripada kasnom neolitiku. S druge strane, faza III je povezana sa Lisicici Hvar grupom. U ranijoj literaturi je ukazivano na činjenicu da je klasični Butmir istovremen sa Vinca grupom, a posebno sa Vinca-Plocnik fazom. Nova otkrića najvjerovatnije upućuju na povezanost ove butmirske faze sa Vinca-Turdas II. Danas je geneza ove grupe složeno pitanje. Sigurno je da je autohtona baza grupe Kakanj imala primarni uticaj u njenom formiranju, te da su elementi Danilo grupe sa područja Jadrana i kasnog balkano-anatolskog kompleksa bili umiješani.
Međutim, istovremeno su Vinca i Lengvel grupe odigrale značanju ulogu. U takvoj analizi fenomeni butmirske grupe se predstavljaju kao zasebne komponente, međutim one su sačinjavale specifičnu regionalnu grupu okarakterisanu svojom tipičnom butmirskom grnčarijom.
|
|
|
Bilo je povezano sa Danilo grupom i bilo je nekoliko ritona. Tipična kakanjska grnčarija se i dalje koristila, a njena glavna karakteristika su posude sa šupljim stalcima u obliku zvona. U fazi II upotreba grnčarije Danilo tipa je bila u opadanju, ali je nađen jedan uzorak iz Lisicici-Hvar grupe. Grnčarija iz Lisicici-Hvar grupe je obilno zastupljeno u fazi III. Međutim fina, crna grnčarija kasnog balkano-anatolskog tipa je karakteristična za sve faze. Označavala ju je upotreba talasastih ukrasa do faze III, kada je njena upotreba opala. Njena osnovna karakteristika je bilo "butmirsko posuđe", uglavnom lošijeg kvaliteta (t.j. glina pomiješana sa zrncima pijeska) i u osnovnoj crnoj boji; posude koje preovladavaju su loptaste vaze, vaze dugačkog grlića, konusne zdjele i zdjele sa zaobljenim profilom, koje su ponekad bile postavljene na niskom postolju (faza II). Posude u obliku kruške, ponekad sa dugim grlićima, su tipične za fazu II.
Tipični ukrasi se sastoje od urezanih motiva koncentičnih romboida, trokuta i uglastih traka izrađenih tehnikom bockanja, jednostavni bockani motivi u obliku uglačanih romboida. Osim toga su za fazu I tipične spirale u obliku slova S i C, te platične butmirske spirale.
Ovakva raznolikost u grnčariji je kulminirala u fazi II i naročito je dobro zastupljena u Butmiru. Međutim,faza III je karakterizirana opštim opadanjem tehnike ukrašavanja i gubitkom klasičnih spiralnih motiva što je dobro zastupljeno na lokalitetu Nebo, i u to vrijeme se pojavila zakržljala forma bockanih ukrasa, naizgled sačinjenih nekim alatom. Skorija iskopavanja su pokazala da je tehnika kora karakteristična za butmirsku grupu. Kipići nisu obilno zastupljeni u Obrama. |
|
|
Kuće su bile razmještene u redove. U slojevima I i II (Butmir I) su otkriveni kosturi jedanaestero djece; kosturi su uglavnom bili u sklupčanom položaju i grupisani na dva određena mjesta.
Ovo upućuje na postojanje rituala žrtvovanja djece. Od kremenog oruđa je dokazano postojanje velikih noževa sa oštrom oštricom, kao i vrhova strijela u početku faze I. Sjekire su imale oblik jezika, ali neke su u fazi II imale oblik postolarskog kalupa. U fazi III su se pojavili probušeni čekići. Šila, bodeži, špatule, udice i ukrasne igle su se pravili od kosti. Ukrasi su se pravili od Spondylus školjki. Grubo izrađene posude sa ravnim bazama ili, rjeđe, bazama u obliku prstena, kao i oslikano posuđe su otkriveni u fazi I. |
|
|
