OBRE

Dva slojevita neolitska i kalkolitska nalazišta u Obrama, 65 kilometara sjeverozapadno od Sarajeva u Bosni, su smještena na obali pritoke Trstionice nekoliko kilometara od rijeke Bosne, glavne praistorijske prometnice na zapadnom Balkanu.  Dvadeset i dva radiokarbonska datiranja su ustanovila da su ova nalazišta bila naseljena izmešu 6230. i 4780 godine p.n.e.  Lokacija Obre između Jadranskog mora i centralnog i istočnog Balkana učinila je da bude centrom razmjene za velike razdaljine koje su uključivale cijelo balkansko poluostrvo i centralni Mediteran.
Dvije sezone arheoloških istraživanja u Obrama 1960-tih su rezultirale iskopinama površine 928 m2 na dvije lokacije (Obre I i Obre II).  Prva, mala iskopavanja su izvršena 1963. – 1965.; dodatna iskopavanja su završena 1967. – 1968. zajedničkim projektom Zemaljskog Muzeja iz Sarajeva i Univerziteta Kalifornije iz Los Angelesa.  Glavni istraživači su bili Alojz Benac i Marija Gimbutas.  Glavni cilj istraživanja bio je uspostaviti genezu i hronologiju kasne neolitske butmirske kulture, a Obre je izabrana zbog svoje idealne vertikalne raslojenosti.  Iako je terenski rad prve godine bio namijenjen kao potraga za grobljem sela Butmir, ali umjesto toga su pronađene nastambe ranog i srednjeg neolitika.  Kako je otkrivena dobro očuvana slojevita sekvenca, uključujući ostatke kuća, pogreba, artefakta, te organskih materijala, važnost Obre kao ključnog nalazišta za interpretaciju neolitiskog i kalkolitiskog kulturno kontinuuma na zapadnom Balkanu je postala očigledna.

Obre I (6230. – 5990. do 5300. – 4900. p.n.e.) predstavlja ranu i srednju neolitsku hronološku sekvencu i nasljedstvo Starčevo-Impresso i Kakanj kultura.  Obre II (5310. – 4910. do 4780. – 4440. p.n.e.), oko 250 m uzvodno, je stvorilo širu perspektivu za izučavanje geneze butmirske kulture.  U svom starijem sloju, Obre II se sastoji od kontinuuma kulture Kakanj iza koje slijedi jasan tipološki prekid u proizvodnji grnčarije i u načinu uzgajanja domaćih životinja.  Svinja je postala popularnija od životinja koje su morale biti seljene radi ispaše (ovce i koze).  Stoka je, međutim, primarna domaća životinja u svim slojevima.  Prelazak sa selidbe sa godišnjim dobima radi ispaše na manje nomadske načine uzgajanja životinja možda ukazuje na prelazak na intenzivniju ekonomiju koja uključuje lokaliziraniju eksploataciju vodenih i ostalih resursa.

Obre II house 3d reconstruction

Noviji slojevi u Obrama II nisu pokazali diskontinuitet u naslagama i predstavljaju sekvencijalne faze neolitske butmirske kulture.  Vjeruje se da su Obre najprije naseljavale populacije koje su bile paralelne dolasku svakog brata u mikroregion:  jedna populacija je potekla iz panonske ravnice na sjeveru, teritorije Starčevo kulture, a druga populacija je stigla sa jadranske obale na jugu, teritorije Cardium-Impresso kulture.  Migracije su ispraćene preklapajućim distribucijama specifičnih oblika grnčarije.  Starčevo kultura je karakterizirana oltarima, posudama sa tri ili četiri nožice i grnčarijom sa urezanim i naslikanim ukrasima i reljefnim tretmanom površine, dok je grnčarija Imresso-Cardium kulture bila jednobojna i imala je utisnute ukrase urezane rubovima morskih školjki.  U najstarijoj nastambi su zabilježene sve neolitske domaće životinje (stoka, ovce, koze i svinje), te glavne pripitomljene žitarice (dvozrna pšenica, divlji jednozrnac, livadski grašak, te leća).  Radiokarbonska analiza je dokazala postojanje stočarske nastambe u centralnoj Bosni oko 6230. – 5990. p.n.e. (najstariji nivo u Obre I).
Za selo iz srednjeg neolitika u Obre I se pretpostavlja da je povezano sa genezom lokalne Kakanj kulture, okarakterisane stilističkim izmjenama u grnčariji:  oslikana i Cardium-Imresso grnčarija koja je pronađena u starijim slojevima nestaje, dok se korištenje reljefnih ukrasa nastavlja, a upotreba jednobojne keramike postaje dominantna. Ritoni, posude sa četiri zoomorfne noge koje nose crveno obojenu ovalnu posudu sa velikom drškom pričvršćenom na vrh posude, zamjenjuje oltare pronađene

Gotovo identične posude su pronađene na jadranskim i ionskim obalama, na Dinarskim Alpama i u Tesaliji, što podržava teoriju da su ritoni bili prestižni predmeti povezani sa distribucijom soli na Balkanu.  Dokazi upućuju na činjenicu da je bakar bio poznat u ovoj fazi nastambe, a prisutnost obsidiana, vjerovato sa ostrva Lipari, upućuje na kontakte sa centralnim Mediteranom.  Sekvencijalni ostaci nastambi u Obrama II se pripisuju kasnoj neolitskoj Butmir kulturi.
Kontinuitet u sekvenci datiranja carbon-14 i kulturna tradicija u Obrama je uzrokovala da neki istraživači smatraju da je postojao diskontinuitet između Obre I i Obre II.  Obre II pokazuje potpuni nestanak veoma popularnih oblika grnčarije iz faza zastupljenih u Obrama I, i na drugoj lokaciji se iznenada pojavljuje fina, crna, ispolirana grnčarija, bez ikakvih primjesa, kao i grnčarija sa tankim crvenim šarama na crnoj ili sivo obojenoj keramici.  Miješanje pjeska iz prethodnog perioda (Obre I) je zamijenjeno korištenjem grublje keramike, ili za određene ispolirane posude primjesom namjerno smrvljenog krečnjaka.  Međutim, butmirska grnčarija je okarakterisana spiralnim i trakastim naslikanim i urezanim ukrasnim motivima.Najljepše su loptaste posude obojene crvenim ili crnim trakama i ukrašeni povezanim spiralama, reljefne ili urezane, koje su uramljene bijelom ili crvenom bojom.  Naročito je karakteristična kombinacija različitih spiralnih šablona u Obre II.  Heterogeni stilski elementi i prisutnost uvoznih predmeta među Obre II artefaktima ukazuje na postojanje intrabalkanske i transjadranske mreže razmjene i veza sa udaljenijim mjestima, dokazi koji se mogu povezati sa promjenom ekonomije označene promjenom sastava krda domaćih životinja, prema manje nomadskim životinjama.

Obre II čini osam slojeva nastambi butmirske kulture načinjenih u razdoblju 5310. – 4910. do 4780. – 4440. p.n.e.  Arhitektonski ostaci su se sastojali od čvrstih pravougaonih nadzemnih kuća; nekoliko ih je imalo polukružne krajeve i žrtveničke strukture.  Kuće su bile sagrađene od masivnih vertikalnih stubova koji su podržavali teške zidove od šiblja i žbuke.  Bile su dugačke i do 15 metara, a neke su bile podijeljene unutrašnjim glinenom zidom na dvije sobe.  Nadsvođena peć u obliku košnice sa glinenom platformom ispred ognjišta, uključujući i posudu za prikupljanje pepela, je stajala pokraj zida na sredili velike sobe.  Hrpe glinenih i drvenih posuda za pohranjivanje zrnevlja, kao i razne zdjele i utezi za tkalački stan su takođe pronašeni u ovim sobama.
U stambenom dijelu Obre I i II, je identificirano dvadeset i pet ljudskih grobova; samo dva su bila od odraslih osoba.  Većina grobova dojenčadi su sadržavala mrtvorođenčad.  Dojenčad i djeca su sahranjivani ispred kuća u sklupčanom položaju; nijedan od njihovih grobova nije pokazao ostatke jame, a nije bilo ni zagrobnih darova u dječijim grobovima.  Odrasle su osobe, nasuprot tome, sahranjivane u sklupčanom položaju (tijelo položeno na lijevu – najčešće- ili desnu stranu) i bile su popraćene zagrobnim darovima kao što su oslikana grnčarija, oltar i lični ukrasi.  Mali nadgrobni kamen je označavao jedan od grobova odraslih.

Budja Mihael. Obre. In: Bogucki, Peter, Crabtree, Pam J. (eds.). Ancient Europe 8000 B.C. to A.D. 1000: Encyclopedia of the Barbarian World. New York: Charles Scribner's Sons, 2003, Vol. 1, pp. 240-241.