Alija Nametak bh. pripovjedač, dramatičar i folklorist. Rođen je u Mostaru 6. marta 1906., a umro u Sarajevu 08. novembra 1987. godine. U Mostaru završava mekteb i gimnaziju, a studije u Zagrebu. Od 1929. godine živi u Sarajevu i do 1945. godine radi kao srednjoškolski profesor na gimnaziji, Učiteljskoj i Srednjoj tehničkoj školi. 1934/35. Jedno vrijeme je bio lektor i intendant u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Prvim novelističkim tekstovima javio se u zagrebačkim književnim časopisima za vrijeme studija (Književnik, Omladina, Savremenik, Vijenac, Hrvatsko kolo). Intenzivno se bavio skupljanjem i objavljivanjem usmene književnosti i etnografske građe. Zbog sudjelovanja u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH-a, osuđen 1945. na petnaest godina zatvora, od čega je odležao devet. Dvadeset godina bio izopćen iz kulturnog života, da bi tek 1966. objavio izdanje „Trava zaboravka“. Realnu valorizaciju Nametkova djela trajno je omela njegova diskriminiranost. U knjizi „Sarajevski nekrologij“, objavljenoj posthumno (Zürich 1994), Nametak se pokazuje kao novovjekovni Bašeskija – kroničar koji britkim jezikom i kroz briljantne novelističke krokije, i toplo i ironično u isti mah, svjedoči o životu tradicionalne sarajevske bošnjačke sredine kao cijeloga jednog paralelnog, zatajenog mikrokozmosa u vremenu epohalnih društvenih i političkih promjena (1961-1985).

Djela:
Bajram žrtava (Zagreb, 1931), Dobri Bošnjani (Zagreb, 1937), Ramazanske priče (Sarajevo, 1941), Za obraz (Zagreb, 1942), Mladić u prirodi (Sarajevo, 1943), Dan i sunce (Zagreb, 1944), Abdullahpaša u kasabi (Sarajevo, 1945), Trava zaboravka (Zagreb, 1966), Tuturuza i šeh Meco (Zagreb, 1978), Sarajevski nekrologij (Zürich, 1994).