Terme na Ilidži, u Sarajevskom polju, planski su nastale za vrijeme cara Marka Aurelija (161.-180.), nakon što je veliki broj vojnih veterana dobio zemlju u okolini. Boravak veterana, ali i ranjenika, odredio je prvobitnu namjenu ovih rimskih termi, koje su uz to bile i kupalište za građanstvo. Terme na Ilidži su bile banjsko lječilište municipalnog ranga, koje su se nalazile na značajnoj komunikaciji Via Argentaria – Narona, odnosno komunikaciji koja je povezivala Podunavlje i Gornje Podrinje sa Jadranskim primorjem.

Prema nepotpunom zapisu nađenom na arheološkim kamenim ostacima naselje se zvalo “AquaeS…”, a pretpostavlja se da je nosilo naziv “Aquaurum Sulphurae ili Sulphuratae” (sumporna banja). Svoj urbani vrhunac imale su za vrijeme III. i IV. stoljeća.

Apolon Tadenski je bio božanstvo lječilišta i streličarstva, I tu su, uz oltar i žrtvenik, postojala  dva portreta posvećeni Apolonu. Postoje indicije da je postojao i hram posvećen Apolonu Tadenu.