Bosanska tradicija umnogome se ogleda i u narodnoj nošnji čijoj se izradi poklanjala velika pažnja, mnogo vremena i ljubavi, koja je urodila jedinstvenim primjercima umjetničke izrade odjeće i obuće. Ono što danas nazivamo našom tradicionalnom nošnjom, svoje korijene ima u XV stoljeću kada su Osmanlije osvojile Bosnu i donijele svoju kulturu u naš kraj. Pored anterija, bluza, pafti, jeleka, dimija i tako dalje, neizostavan dio tradicionalnog oblačenja čine i nanule. Riječ nanule potiče iz arapskog i označava vrste drvene otvorene obuće, a sastoji se od komada drveta lijepo obrađenog sa dvije potpetice i jednim kajišem koji se navlači na prste. Osim što su se koristile okolo kuće, one predstavljaju neizostavnu obuću u hamamima. Tada su izrađivane sa većim potpeticama radi zaštite stopala od vrelog poda u kupatilima. Često su bile izrezbarene ili ukrašavane sedefom, nerijetko i srebrom, slamom, zvončićima ili drugim dodacima od plemenitih metala i dragog kamenja. Posebno se ipak ističu one sa zvončićima jer su imale veliki učinak. Naime, begovske kuće su bile podijeljene na muške i ženske dijelove, kao i dvorišta, pa su žene noseći takve nanule prizvodile umilan zvuk koji je dopirao i do muškog dijela kuće. Nanule na slici su bogato ukrašene sedefom i predstavljaju rijedak primjer nekadašnje umjetnosti izrade obuće.