Tradiciju Bosne i Hercegovine ukrašavaju i mnogi zanati. Jedan od njih je kazandžijski zanat koji je u Bosnu i Hercegovinu došao sa Osmanlija u 16. stoljeću. Ovaj zanat je dio esnafa kojem pripadaju i kalajdžije. Jedni izrađuju predmete od bakra, a drugi ih presvlače kalajem. Dakle, pravili su razne predmete, a mangala je jedan od njih. Riječ mangala je u doslovnom značenju prenosač i arapskog je porijekla.

Danas pod mangalom ili dagarom, što je drugi naziv za ovaj predmet, podrazumijevamo posuđe od bakra ili zemlje koje se koristilo za zagrijavanje dućana, radionica i kuća, za očuvanje toplote jela i spravljanje kafe i održavanje njene toplote. Pored praktične primjene nerijetko su imale i dekorativnu, pa su bogate porodice posjedovale ukrašene, izrezbarene mangale sa atešlukom. Mangala je jedan od predmeta koji se nije samo kalajisao, nego i ukrašavao ornamentima, što je davalo umjetnicku dimenziju ovom predmetu. U mangalu, u donji dio se najprije stavljao pepeo, potom ugljen koji se pretvarao u žar. Da bi se uzmirisala kuća, u žar su se stavljale trave, najcešce ćaben trava koju su hadžije donosile sa Kabe.