Dolaskom Osmanskog carstva na naša područja stiže i islam i nova kultura koja će ostaviti duboke tragove u svakodnevnom životu bosanskog stanovništva. S tom novom kulturom došli su i novi običaji, a došlo je i do dramatičnih promjena u infrastrukturi. Tako u našim krajevima počinje izgradnja hanova, hamama, dućana, kuća čime dolazi do nastanka čaršije karakteristične za to doba. Osmanlije nam donose i prve vodovode, brojne fontane i česme na koje se išlo po vodu, a voda, kupanje i čistoća postaju važan dio naše svakodnevnice.

Jedan od najpoznatijih tradicionalnih bosanskih predmeta je ibrik. Prepoznatljivog izduženog oblika, obično bakren, manje ili više ukrašen, ibrik je bio neizostavan dio svakodnevnog života zbog svog jednostavnog zadatka: čuvanja vode. Veći ibrici su služili za čuvanje hladne vode koja se koristila za pranje i piće, a manji ibrici su korišteni i za ulje, šerbe i druge napitke.

Riječ ibrik je turska verzija arapske riječi ibriq, koja je opet izvedena iz perzijske riječi a:bri:z (a:b = voda, ri:z = posuda). U turskom i arapskom jeziku, kao i kod nas, ibrik označava bakrenu ili mjedenu posudu (bokal) sa poklopcem u kojoj se čuva voda. Međutim, u svijetu se danas ibrikom naziva i slična, manja posuda za kuhanje kafe, kod nas poznata kao džezva.

Ibrik je uvijek bio prisutan, bilo da se radilo o pranju ruku prije ili poslije jela, jutarnjem umivanju, uzimanju abdesta (vjersko pranje prije molitve) ili kupanju u hamamu. Kada bi ujutro ustajalo, umivalo se vodom iz ibrika. Siromašniji ljudi bi sami sebi poljevali vodu u ruke ili bi im žena ili dijete pomogli. Bogatiji su imali sluge koje bi u jednoj ruci držale ibrik, a u drugoj legenj – plitku metalnu posudu sličnu lavoru, koju bi postavili ispod gospodarovih ruku da voda ne ide po podu. Na ramenu bi držali peškir da se gospodar obriše nakon pranja.

Djevojke su imale zadatak da sa ibricima idu po vodu na izvore i česme. Često su ti odlasci bili povod za djevojačka druženja i ašikovanja, što je opjevano u mnogim sevdalinkama. Tako je ibrik postao simbol za prijateljstvo i ljubav i zauzeo svoje posebno mjesto u umjetnosti iz tog vremena.

Iako se danas ibrik jedva koristi za ono za šta je namijenjen, on i dalje živi u našoj tradiciji i baštini zbog toga što je nekada zauzimao tako značajno mjesto u svakodnevnom životu svakog stanovnika Bosne.