Šiš za prženje kafe

 

U Bosni je kafa nešto više od šoljice tecnosti koja razbuđuje čovjeka nakon neprospavane noći, ili nečega što se pije uz doručak. Gotovo da nema Bošnjaka koji svoju svakidašnjicu može zamisliti bez kafe. Kafa se pije polako i iz ćejfa, uz nju se prepričavaju svakodnevne dogodovštine, a često ispijanje traje i po par sati. Danas se većinom pije kafa sa aparata-espresso kafa. Prava bosanska kafa, gotovo da izumire.


Nekada se kupovala sirova kafa, koja se pržila u šišu, na peći na drva. Šiš je u Bosnu najvjerovatnije došao za vrijeme Osmanlijskih osvajanja, u XVI stoljeću. Ova sprava, koja se danas može naći još samo u rijetkim domaćinstvima, je napravljena od željeza, sa željeznom šipkom, najčešće u obliku cilindra. Željezna šipka služi za okretanje šiša, kako bi se kafa pržila ravnomjerno sa svih strana. Na prednjoj strani šiša se nalazi mali prozorčić, kroz koji se ubacuje kafa u šiš, kao i iz šiša vadi popržena kafa. Često je potrebno otvoriti taj prozorcčić i promiješati kafu u šišu, da bi se ravnomjernije ispekla. U šiš se moglo staviti približno pola kile kafe. Operacija prženja kafe je cesto bosanskim kućama i avlijama stvarala prelijepe mirise i prijatne zvukove, koji su ostali urezani u sjecanje većini ljudi koji su ikada pržili kafu u šišu.


Šiš koji je poklonjen Bosanskom muzeju od privatnog vlasnika je više improvizacija šiša. U obliku je cilindra, koji ima puno manju visinu nego kod standardnog oblika, i koji je okrenut za 90 stepeni u odnosu na standardni šiš. Šiš je napravljen od metala i jako je zahrdao, a ulogu šipke ima žica, koja je na vrhu spojena na drvenu dršku. Drvena drška, potpuno istog oblika, se koristi i za otvaranje prozorcica na šišu. U ovom šišu se u toku rata u BiH (1992-1995) pržila kafa i leća.

Autor: Amer Zildžić