Nadžak

Sredinom XV vijeka, granice Osmanske imperije se šire i na prostore Bosne i Hercegovine. U vojnim pohodima domaće stanovništvo je bilo regurutovano u jednu od najvećih vojnih sila tog vremena. Okupator je sa sobom donio razne zanate za izradu oružja. Pošto se oružju davala velika pažnja, bilo je ukrašavano raznim detaljima, što je predstavljalo simbol moći vlasnika.

Nadžak je vrsta oružja za udaranje koje završava zašiljenim dijelom (kljunom). U ušicu se uticao držak koji je pokatkad bio okovan srebrom. To je pješadijsko, ali i konjaničko oružje. Služio je za probijanje kaciga, oklopa te se zahvaćanjem oklopa protivnik se zbacivao s konja. U kasnijem periodu, dolaskom batura i pušaka ovo oružje se prestaje koristiti.